Hajdučki i rožanski kukovi

Strogi rezervat prirode Hajdučki i rožanski kukovi - Velebit, simbol hrvatskih planina, prava je riznica za prirodoslovce, planinare i sve one koji žele i znaju uživati u autentičnim prirodnim ljepotama. Nalaze se na sjevernom dijelu Parka prirode "Velebit", a obuhvaća izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgrađuju ih mlade paleogenske naslage sastavljene gotovo samo od vapnenackih breca. Zbog trošenja i pucanja uvjetovanoga djelomično tektonskim, djelomično atmosferskim činiocima, te su naslage poprimile specifičan reljef izrazitog krša, tvoreći jedno od najneprohodnijih područja Velebita. Obilježavaju ih orijaške gromade bijelih vapnenačkih vrhova.

Rožanski i Hajdučki kukovi su za planinare najzanimljiviji dio sjevernog Velebita. Neobično carstvo krša, skupine koja sadrži pedesetak kamenitih vrhova visokih preko 1600 metara, koji oblicima privlače brojne planinare i alpiniste.

Strogi rezervat prirode - visoke kamene gromade i strmoglave vrtače - Rožanske i Hajdučke kukove dijeli visoki prijevoj Lubenska vrata (1474m). Najviši kuk je Gromovača (1675 m). Uz biljke dinarskog vegetacijskog područja, velik je broj i alpskih, pa možete uživati u mirisima smreke i klekovine bora ili bojama i oblicima cvijeća kao npr. runolistu.

Rožanska skupina je malo veća i pristupačnija (kroz vrlet je izgrađena turistička staza, a u središnjem dijelu i planinska koliba), od teško prohodnog ljutog krša Hajdučkih kukova. Zbog divljine i nepristupačnosti Hajdučki kukovi nude osobit čar nepoznatoga i neistraženog područja.  Tu je tek 1993. godine otkriven speleološki objekt impozantnih dimenzija - Lukina jama -1421 m, najdublja jama u jugoistočnoj Europi i osma po dubini na svijetu. 1978. god. uvrštenjem u UNESCO-ov Program čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme), Velebit je postao prvi Hrvatski Rezervat biosfere, smještajući tako Strogi rezervat kao jezgru najveće zaštite.