Park prirode Učka

Područje masiva Učke i dijela Ćićarije s najvišim vrhovima Vojak (1401 m) i Veli Planik (1271 m) proglašen je Parkom prirode 1999. godine. Proteže se na dvije županije - Istarska i Primorsko-goranska. Vršni greben Parka od iznimnog je značenja i vrijednosti zbog specifičnog geološkog postanka te brojnih rijetkih i endemskih biljnih i životinjskih vrsta. Učka je planina jednostavna oblika, s dvije strme padine i oštro ocrtanim hrptom. Hrbat je najviši u početku (Vojak, 1401 m), odakle se preko vrhova Brgud (906 m), Šikovec (779 m) i Sisol (883 m) postupno spušta prema jugu sve do Plominskoga kanala, gdje tone u more.

Biljni je svijet veoma raznolik. U donjem dijelu istočne padine značajne su samonikle šume kestena i, zahvaljujući obilju vlage, bujna mediteranska vegetacija.

U srednjem pojasu prevladava hrast, a u najvišem bukva. Osobito su zanimljivi i raznoliki brojni speleološki objekti (ima ih nekoliko stotina). U klimatskom pogledu prevladavaju mediteranski utjecaji, s obzirom na blizinu mora, ali u visinskom pojasu znaju se snježni nanosi na osojnim stranama ponekad zadržati sve do svibnja.

Na području Parka markirano je 50–ak planinarskih i 8 staza za brdski biciklizam. Za potrebe sportskog penjanja, na vapnenačkim stupovima i stijenama kanjona Vele Drage uređeno je 60–tak penjačkih smjerova. Jednu od najljepših panorama u ovom dijelu Europe pruža najviši vrh Vojak (1401 m) gdje se sa kamene kule-vidikovca za vedrih dana pruža punih 360 stupnjeva pogleda koji se ne zaboravlja: Istarski poluotok, otoci sjevernog Jadrana, planine Gorskog Kotara, Venecija, talijanske Alpe... Ova je planina jednako prekrsna za gledati iz unutrašnjosti Istre, Rijeke ili Gorskog kotara, kao i sa Kvarnerskog otočja.