Park prirode Velebit

Planinski lanac između Like i Jadranskog mora, sa najvišim  vrhom - Vaganski vrh (1758m). Prijelaz preko Velebita omogućavaju tri prijevoja: Vratnik-698 m, Prosina-789 i Vrata-927m. Zahvaća tri hrvatske pokrajine - Liku, Hrvatsko primorje i Dalmaciju. Prirodne granice su jasno izražene, s jedne strane Velebitski kanal Jadranskog mora, a s druge ličko-gacka zaravan.

Na jugu omeđen kanjonom Zrmanje, a na sjeveru ga dijeli od ogranka Kapele urezan prijevoj Vratnik. Velebit je najveća hrvatska planina i najduža planina Dinarskog sustava, koja je urezala snagom svoje pojave i velikom dužinom dubok trag u povijesti, gospodarstvu i kulturi. Oduvijek privlači istraživače raznih struka svojim prirodnim bogatstvom, svojstvima, položajem uz more i kontrastom primorske i ličke padine.

Zbog svojih iznimnih prirodnih raznovrsnosti i bogatstva, Velebit je Poveljom UNESCO-a uvršten u međunarodne rezervate biosfere. Godine 1981. cijela planina, s ukupnom površinom od oko 2000 četvornih kilometara, proglašena je parkom prirode. Najveća koncentracija privlačnih objekata i lokaliteta Velebita nalazi se u njegovom sjevernom dijelu, između prijevoja Vratnik i Veliki Alan. Zanimljiv je Zavižan, sa specijalnim botaničkim rezervatom i botaničkim vrtom. Velebit spada u najzanimljivije područje u Europi ne samo zbog velikog broja špilja i jama velikih dimenzija, nego i po obilju neistraženih objekata. Špilje Cerovačke pećine i Manita peć odlikuju se ljepotom, dok Lukina i Slovačka jama, dublje su od 1000 m se ubrajaju među najdublje na svijetu.

Velebit je botanički jako zanimljiv, ponosi se velikim brojem endema reliktnog značenja osobito tercijarnih biljaka od kojih su najzanimljivije Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Seseli Maly, Saxifraga prenja i Aubrietia croatica, zatim Ranunculus velebiticus, Dianthus velebiticus, Iberis velebitica i dr. Na Velebitu uspijeva i runolist i rododendron, a oko najviših vrhova je razvijen pojas klekovine bora. velebit je poznat i po svojoj bogatoj fauni i zanimljivosti nekih endemičnih vrsta osobito leptira.

velebitUzdužna, pješačka staza u sjevernoj polovini planine - “Premužićeva staza” - građena u razdoblju 1930-33.g., za potrebe planinara i izletnika, odlikuje se otvorenim panoramama prema moru. Pješački prilazi s ličke strane su ugodniji od onih s primorske. Pješaci mogu stići na hrbat Velebita i autobusnom linijom (na Vratnik, Oštarije, Prezid) pa započeti s visinskim pohodom. Najljepši je dio puta premužićeva staza kroz Rožanske kukove. Planinarska sezona traje gotovo cijelu godinu, no u zimskom dijelu godine češća je bura, snažan vjetar koji zna potrajati i duže vrijeme. Najpovoljniji su za posjet srpanj, kolovoz i rujan. U to je doba najmanje oborina, magle, vjetra i grmljavine.