Folklor

FolklorHrvatske je svjetski kuriozitet jer na ovako malom prostoru ne postoji sličan narod koji ima toliko raznolikosti, bogatstva i ljepote plesne i glazbene tradicije. Po osobitostima hrvatski folklor možemo podijeliti u tri pojasa: panonski, dinarski i jadranski.

Panonski ravničarski pojas - široke, prostrane i bogate muške i ženske nošnje, izrađene pretežno od lana i pamuka, a manje od pletene i stupane domaće vune, različite kako po kroju i naborima, tako i po ukrasima. Variraju od rijetkog siromašnog jednobojnog veza, do gustog mnogobrojnog s biljnim i životinjskim ukrasima. Odjeća je često ukrašena kožnatim prišivcima.

Dinarski planinski pojas - prevladavaju nošnje od domaćeg tkanog i stupanog sukna, izvezeni ukrasi povlače se pred onim utkanima na samom tkalačkom stanu. Prevladavaju tamnije boje (crna, smeđa, crvena, ljubičasta, tamnomodra i tamnozelena). Bogatija je nošnja ukrašena zlatnim i srebrnim vezom, sa golemim srebrnim filigranski izrađenim tokama.

Jadranski pojas - stara nošnja živi na pojedinim otocima (Susak, Krk, Lastovo) ili priobalnim dijelovima (Konavli), veoma je različita: od ženske mini-nošnje (na otoku Susku) do prekrasne ženske maxi-nošnje u Konavlima. Na nošnjama se posebno ističu bogati nabori i još bogatije čipke.

U želji da se poboljša i poveća dio folklornog programa najviše su pridonijele nacionalne i međunarodne smotre. Njihov je osnovni cilj prikazati autentičnu sliku narodne umjetnosti. Foklor kao zbir komponenata vezanih uz život i stvaralaštvo seoskog stanovništva nema više svoje vjekovne uvjete razvoja i opstanka i ostaje relativno malo mogućnosti da ga se sačuva kao i što znanost o folkloru ima zapravo jedinu pravu šansu da ostane živa znanstvena disciplina koja neposredno pridonosi društvu u kojem djeluje.