Županija

Otoci

PLAN GRADA

Galerije

Osijek

Osijek - CroMapsOsijek - veliko političko, kulturno i izobrazbeno središte, sjedište Osječko-baranjske županije, smješten je na desnoj obali rijeke Drave, 20 km od njezina ušća u Dunav. U doba Rimljana, Osijek je bio značajna strateška baza. Osječka Tvrđa s nizom građevina oko glavnog trga jedna je od najvrednijih baroknih urbanih cjelina u Hrvatskoj, a gornji grad bogat zgradama iz doba historicizma i secesije. Iako je područje Osijeka naseljavano još od prapovijesti prvo urbano naselje podigli su Rimljani. Brojni arheološki nalazi, zajedno s predmetima povijesne i umjetničke vrijednosti čuvaju se u osječkom  Muzeju Slavonije osnovanom 1877. godine.

Osijek se sastoji iz starog grada, Tvrđe, izgrađenu početkom 18. stoljeća u baroknom stilu, zatim Gornjeg, Donjeg i Novog grada , te Retfale, Industrijske četvrti,Juga I, Juga II i Višnjevca. Za svoju veličinu grad Osijek ima puno zelenila i 17 parkova. Osijek je turističko polazište za atraktivnu baranjsku regiju (trokut između mađarske granice, Drave i Dunava) s Belim Manastirom i dobro poznatim Parkom prirode Kopačkim ritom.

Ono što sačinjava Osijek u današnjem smislu riječi, novijeg je datuma. Najveće i najstarije gradske cjeline Tvrđa, Gornji i Donji grad razvijali su se do 1786. kao samostalne općine. Osijek je bio u upravnom pogledu središtem Slavonije. Gradski statut dobio je krajem 17.stoljeća i otada razvijao svoju upravu kao i drugi srednjoeuropski gradovi. Kada se 1779. gradi novi drveni most preko Drave i cesta koja Osijek povezuje s Biljem, otvorena je nova komunikacijska linija koja cijelu regiju uključuje u šire europsko područje. Dakako, Osijek dobiva na značenju i on se tijekom 19.stoljeća počinje naglo razvijati s Gornjim gradom kao novim upravnim i trgovačkim središtem. Godine 1884. izgrađena je tramvajska pruga koja je preko Tvrđe povezivala Donji grad s Gornjim.

U novom gradskom središtu nastaju šire ulice s lijepim i reprezentativnim kućama na kojima se prepoznaju sve stilske značajke vremena gradnje. To osobito vrijedi za glavnu gradsku ulicu, danas Europsku aveniju, koja nastaje početkom 20. stoljeća. S južne strane te ulice niz je velikih samostalnih građevina javnog karaktera, od trgovačke komore do suda i pošte. Nasuprot njima grade se lijepe obiteljske palače s razvijenim obilježjima historicizma i secesije. Važno je istaknuti kako su većinu ovih zgrada projektirali domaći arhitekti koji se školuju u Beču, Budimpešti i Njemačkoj i tako svoj grad najizravnije povezali sa Srednjom Europom.

U međuratnom razdoblju nastaju novi dijelovi grada, a funkcionalistički stil u osječkoj arhitekturi također pokazuje visoke domete. Arhitektura je ipak samo lijepa pozornica na kojoj se odvija pravi život. Pravi život u Osijeku otkriva visoko razvijenu urbanu svijest njegovih građana koja se danas, kao i jučer, prepoznaje u sitnim detaljima. Trgovinama, restoranima, kavanama, gradskom zelenilu, ponašanju ljudi i njihovim potrebama.

Za Osječane se kaže da su vedri i otvoreni, nikada nametljivi ni pretjerano glasni, uvijek susretljivi i pomalo dobroćudni. Događaji iz domovinskog rata otkrili su kako u svemu tome ima istine, ali nedostaje nešto mnogo važnije. A to je ponos na svoj grad.